To je plastična folija koja nosi tintu za termo transfer tehnologiju printanja naljepnica.
Za printere koji koriste tintu izvana ( OUT ), standardne širine su: 38mm, 50mm, 60mm, 80mm, 90mm,100m i 110mm
Za printere koji koriste tintu iznutra ( IN ) , standardne širine su: 40mm, 55mm, 76mm, 83mm, 100mm i 110mm
Standardne dužine ribbona su 74, 85, 91, 300, 360, 450 i ovise o tipu printera.
Standardna boja je crna, a sve ostale se naručuju jer se rjeđe isporučuju.
Neke standardne veličine naljepnica na našem skladištu su (širina x visina): 30x18mm, 46x23mm, 50x33mm, 62x42mm, 100x50mm.
Cijena naljepnica ovisi o materijalu izrade, veličini, ljepilu, podlozi i naručenoj količini.
Razmak između dvije etikete iznosi 3mm, što znači da se pri kalkulaciji isprinta
mora povećati visina etikete.
Npr. Dimenzija etikete je 46x23mm i za tu dimenziju koristite ribbonu 55mmx360mm
KALKULACIJA:
360 m (duljina ribona ) : 0,026 ( visina etikete pretvorena u metre i uvećana za razmak između etiketa ) = 13 846,15 etiketa
Termo printanje je jedna od tehnologija printanja gdje je termo glava printera u direktnom kontaktu sa termo papirom.
Sitni termo segmenti u glavi printera se zagrijavaju i ostavljaju otisak na termo papiru.
Termo papir nije postojan na sunčevoj svijetlosti i visokoj temperaturi, pa otisak na papiru ima relativno kratki vijek trajanja.
Termo transfer tehnologija bazira se na termo tehnologiji printanja samo što između termo glave i papira postoji termo transfer folija.
Termo glava printera zagrijava termo transfer foliju i vrši njen transfer na papir. Ovaj način printanja garantira vrlo trajan i postojan ispis.
Za razliku od direktnog termo postupka u ovoj tehnologiji možemo koristiti razne i specijalne vrste naljepnica i etiketa.
Postojanost i kvaliteta otiska ovisi o sljedećim faktorima:
- Pravilanom izboru kvalitete papira i ribona;
- Brzini printanja i temperaturi termo glave;
- Izboru 200/300/600 dpi rezolucije termo glave
Bar kod se u pravilu uvijek postavlja u smjeru printanja naljepnice. Pozicija bar koda je isto tako važna. Treba voditi računa o tome da se uvijek ostavi 2-3 mm razmaka između ruba bar koda i ruba naljepnice.
Određene kombinacije boja podloge i otiska pogodne su za tisak kodnih aplikacija, dok neke druge čitačima bar koda nisu čitke.
Najčešće se koristi bijela podloga sa crnim ispisom.
Čitljive su i sljedeće kombinacije: zelena na bijeloj, zelena na crvenoj, modra na narančastoj.
Pogledom kroz crvenu prozirnu foliju koja imitira skener možemo vidjeti da li se raspoznaje kontrast dviju boja ili ne. Nečitke kombinacije boja su: žuta i bijela, zelena i crna, narančasta i crvena.
Za druge kombinacije boja podloge i tiska najbolje se je konzultirati sa za to mjerodavnom osobom ili organizacijom.
Za izradu naljepnica koriste se dvije tehnologije: termo i termo transfer. Termo tehnologija koristi naljepnice koje su termo osjetljive (slično fax papiru) i prolaskom ispod termo glave printera ostaje trag jednak dizajniranoj naljepnici. Takve naljepnice nisu vremenski postojane i koriste se na proizvodima kraćeg vijeka trajanja (do nekoliko mjeseci u prehrambenoj industriji). Termo transfer tehnologija koristi obične ili druge specijalne naljepnice ili etikete u kompletu sa termo folijom čiji se sadržaj u trenutku printanja termalnim postupkom prenosi na naljepnicu. Standardna boja termo folije je crna, ali može se koristiti i druga od serije boja koje nudi dobavljač. Ove naljepnice su postojane i njihova se postojanost očituje na temperaturu, vlagu, agresivne tekućine ili mehanička oštećenja. Vijek trajnosti je do nekoliko desetaka godina, a umnogome zavisi o kvaliteti ljepila. Naljepnice se isporučuju u rolama i ukoliko je printer opremljen namatačem, u trenutku printanja naljepnice se namotavoju na rolu i spremne su za montažu na ručne ili automatske ljepilice. Širine i dužine isprintanih sadržaja na naljepnicama ovise o tehničkim karakteristikama printera: širina glave (obično 104 mm), veličina memorije (do nekoliko Mb).
Kvaliteta naljepnice ocjenjuje se prema kvaliteti papira, kvaliteti ljepila, kvaliteti termo folije (ili bolje rečeno usklađenosti karakteristika termo folije i papira), brzini printanja (do 25 cm/s), temperaturi printanja, rezoluciji glave printera (200 ili 300 dpi), optimalnoj podešenosti parametara printera.
Printer treba izabrati prema količini tiskanja etiketa u jednoj radnoj smjeni, veličini potrebnih etiketa, gustoći otiska, specijalnih zahtjeva (rezač, namatač, senzori...). Pogledajte tablice uz pojedine grupe printera.
Gužvanje ribbone u postupku tiskanja pojavljuje se krivim izborom ribbona, nepodešenošću sistema vođenja vučnih valjaka ili sistema zatezanja.
Preširok ribon ili ribon koji ima nanos tinte na suprotnoj strani od preporučene isto tako može uzrokovati gužvanje ribone.Vrlo rijetko se događa da je kod redovitog održavanja potrebno od strane servisa intervenirati na sistemu podešenja vođenja ribona.
Namatač se koristi pri printaju etiketa koje se namotane ulažu u ručni ili automatski aplikator.
Namatač se koristi za namatanje vodeće trake pri tehnologiji rada printera u sklopu ručnog ili automatskog pojedinačnog izuzimanja naljepnica.
Namtač se koristi da se izbjegne gomilanje i gužvanje naljepnica na izlaznoj strani printera.
Kod svakog printera koji standardno nema namatač može se naknadno kupiti namatač.
Na karticu se mogu printati tekstualne, grafičke i numeričke informacije, te bar kod u boji ili crno-bijeloj tehnici.
Mogu se printati sve PVC kartice standardizirane veličine i debljine. (veličine 54 x 86 mm, debljine od 0,25 mm do 1,54 mm).
Postoji više vrsta ribona tako da količina kartica isprintana sa jednim ribonom može varirati.
Ribon 5 panela u boji: 200 - 350 kartica
Ribon monokromatski: 1000 - 1500 kartica
Naravno, iz najčešćih formata tipa JPG,BMP,TIFF itd
Ako printer ID kartica posjeduje tu mogućnost moguće je zapisati podatke u kartice sa magnetnom trakom.
Postoje riboni koji imaju hologramsku zaštitu tako da se bitno otežava dupliranje kartice.
Prema tehnoligiji rada bar kod čitače možemo podijeliti na:
- CCD čitači bar koda
- Laserski čitači bar koda
- KBW (Keyboard wedge), paralelno sa tipkovnicom
- RS232
- OCIA
- Wand emulation
- USB priključak
- Nedekodirani (spajanje ručnog nedekodiranog čitača na ugradbeni)
- Ručni čitači bar koda
- Stolni čitači bar koda
- Ugradbeni čitači bar koda
Čitači bar koda bez okidača postaju aktivni kada se objekt skeniranja nađe ispred samog čitača bar koda. Čitači bar koda sa okidačem djeluju pritiskom na okidač i tada se aktivira CCD/laserski snop. Čitači bar koda bez okidača mogu stvarati probleme ukoliko se na proizvodu nalazi nekoliko bar kodova, pa je teško selektirati/odabrati željeni bar kod.
Udaljenost čitanja bar koda ovisi o nekolika čimbenika:
- Izboru CCD/Laserski čitač (Laserski čitači čitaju bar kod sa veće udaljenosti)
- Kvaliteti ispisa bar koda
- Veličini bar koda
- Gustoći bar koda
Jedan od mogućih razloga je "Set-up" čitača. Tvorničko podešenje čitača je mogućnost čitanja najpopularnijih tipova bar kodova. Naime čitači se mogu programirati za čitanje samo pojedinih tipova bar kodova. ostali bar kodovi postaju nečitljivi
Čitači bar koda programiraju se posebnim bar kodovima koji se nalaze u dokumentaciji za programiranje svakog pojedinog bar kod čitača.
Standardna dužina kablova kod ručnih čitača bar kodova je do 2 metra. Produljivanje kablova može prouzročiti pogreške pri prijenosu podataka i neispravan rad čitača.
Postoji. Tada možemo upotrijebiti bežične bar kod čitače. Podaci se u tom slučaju prenose uporabom radio valova. Jedna od novih tehnologija takovog načina prijenosa podataka je Bluetooth komunikacija.
Da, ovisno o zakrivljenosti podloge. Naime postoji pravilo po kojem se izbjegava pozicioniranje bar kodova na zaobljene površine. Rješenje može biti i rotacija bar koda za 90°.
U svim informacijskim sustavima unos podataka preko tipkovnice spor je, skup i podliježe čestim pogreškama. Umjesto takvog klasičnog unosa razvijene su nove tehnologije automatskog unosa na mjestu gdje je informacija i nastala.
U prometu roba raširena je tehnologija čitanja crtičnog koda laserskim beskontaktnim čitačima koji omogućavaju brz i točan unos velikog broja podataka. Laserski čitači priključuju se direktno na računalo, ali često to nije dovoljno jer postoje izdvojena radna mjesta koja su izvan dohvata računala. U takvim slučajevima koriste se ručna računala sa ugrađenim čitačem bar koda, a ta računala, sa namjenskom funkcijom, zovu se ručni terminali. Prema tome, mobilni unos podataka i prijenos na komunikacijski punkt zamjenjuje klasični papirni unos i višestruki prijepis podataka u računalo i eliminira greške te smanjuje mnoštvo operatora i povećeva brzinu odziva.
Osnovni zahtjev je kompletnost i spremnost posluživanja pojedinih tehnoloških zahtjeva. Terminali se obično isporučuju u kompletu sa ugrađenim laserskim čitačem bar koda, stajalom za komunikaciju i punjenjem baterija, kabelom za komunikaciju, izvorom napajanja te potrebnom dokumentacijom i programskim alatima za vođenje tehnološkog procesa i komunikaciju sa nadređenim računalom. Osobine i konstrukcijske karakteristike pogledajte u priloženim usporednim tablicama za pojedine grupe terminala.
Izbor terminala za odgovarajuću aplikaciju kompleksna je zadaća. Na izboru je mnoštvo proizvođača i ručnih terminala koji se razlikuju u sljedećim parametrima:
- Količina podataka, koja mora biti sačuvana u ručnom terminalu (referentni podaci, prikupljeni podaci) - dovoljna radna, programska, podatkovna memorija;
- Način prikupljanja podataka (čitači: laserski, CCD, magnetni) - crtični kod se najčešće čita laserskim čitačima;
- Način prijenosa podataka na centralno računalo (žični, optički, radiofrekventni) - u večini slučajeva žični, tendencija radiofrekventni;
- Mogućnost proširenja i prilagodljivost na različite aplikacije - proširenje memorije, naknadna ugradnja modema ili RF modula;
- Cijena.
Ručni terminali najviše pomažu kada se izvodi:
Popis osnovnih sredstava u uredima, poslovnim objektima, firmama. Označena bar kodom, osnovna sredstva popisuju se u vrlo kratkom vremenskom roku i automatski usporede sa postojećim stanjem.
Inventura skladišta i trgovina izvodi se skeniranjem bar koda pomoću laserskog čitača, upisivanjem količine i vođenjem evidencije o lokaciji robe i popisivaču. Pošto čitanje informacija sa bar koda traje samo djelić sekunde jedan popisivač može u danu popisati veliku količinu robe. Podaci se kablom prenesu na računalo i automatski obrade.
Prijem i izdavanje robe pomoću ručnog terminala smanjuje zastoje i čekanja korisnika jer postoji automatska detekcija stvarnog stanja skladišta (ako se radi na radio terminalskoj mreži) ili višestruko ažurirano dnevno stanje jer se svakim prijemom/izdavanjem stanje ažurira. Izlazna dokumantacija izdaje se na osnovu trenutne narudžbe i omogućeno je plaćanje odmah.
Nadzor skladišta ručnim terminalom izvodi se u cilju provjere rasporeda smještaja, određene količine robe, upis podataka o robi koja nema potrebnu dokumentaciju, a u cilju da se smanji višestruko prepisivanje informacija i da se izbjegnu i minimalne pogreške.
Provjera cijene artikala na policama izvodi se po potrebi, a realizira se sa ručnim terminalom koji ima učitanu bazu sa artiklima i pripadajućim cijenama. Vrši se višestruka kontrola ispravnosti obilježene robe sa bar kodom i pripadajuće cijene istaknute na proizvodu.
Mobilna prodaja namjenena je isporučiteljima robe na terenu. Komplet se sastoji od ručnog terminala i printera za printanje dokumenata u višestrukim kopijama. Dnevno zaduženje i razduženje sa dokumentima o povratku robe izdaju se automatski. Svi potrebni dokumenti kupcima izdaju se na terenu.
Popis potrošnje struje, plina ili vode izvodi se ručno, provjerava se prethodno očitanje i podaci o korisniku tako da se u trenutku očitavanja zna potrošnja izmađu dva očitanja. Podaci se prenose automatski na računalo čime se optimizira postupak ažurnosti podataka.
Priprema i vođenje proizvodnje kroz tehnološki postupak obrade sastavnice proizvoda.
Nadzor kvalitete proizvoda u proizvodnji i servisu kroz provjeru parametara i automatizacijom prikupljanja podataka o pojedinim testovima.
Najjednostavniji način prijenosa podataka je serijski kabel (RS232). Takva komunikacija neprikladna je kada se prijenos podataka obavlja više puta na dan, jer je višeputno priključivanje konektora neprikladno i podložno kvarovima. Zbog toga, ručni terminali povezuju se kontaktnim ili optičkim čvorom ugrađenim u stajalo, a stajlo fiksnom serijskom linijom sa računalom. Stajalo služi i za napajanje terminalskih akumulatora energijom.
Raširen je i modemski prijenos. U zatvorenim prostorijama susreće se bežični infracrveni prijenos podataka ka i iz cenralnog odašiljača. Ipak, u razvijenim zemljama najčešće se susreće digitalna radiofrekvencijska komunikacijska mreža na kojoj komunicira mnoštvo terminala .
Naknadna obrada
Uobičajeno je da se pomoću ručnih terminala prikupljaju podaci. Ovi podaci se zapisuju u datoteku terminal. Pomoću kabla, ista datoteka putuje preko komunikacijskog sučelja na računalo koje radi samostalno ili je u mreži. Kada datoteka sa prikupljenim podacima bude preslikana na matično računalo, slijedi obrada podataka. Obično posao nije gotov u jednom koraku jer se često radi sa grupom podataka i od početka prikupljanja podataka do završnog koraka proteče nekoliko minuta ili čak sati. Što se u međuvremenu dogodilo sa proizvodima čije informacije su prikupljene, nije definirani jer su isti proizvod mogli obrađivati višestruki korisnici. Iz tog razloga nastaju sljedeće poteškoće:
- Prikupljeni podaci ne stižu dovoljno brzo do centralnog računala (npr. unos robe, storna narudžba, brza obavijest);
- Radnici moraju za prijenos podataka prići komunikacijskom centru (terenski radnici, skladišni radnici);
- Radnik, koji koristi prijenosni terminal nije dostupan centralnom računalu jedino kada je u komunikacijskom centru (predaja narudžbi, informacije);
- Prijenosni terminal dobiva podatke prekasno ili ih ne dobije sve (verifikacija cijena);
- Više terminala istovremeno u upotrebi može pristupiti robi, svi će se zadužiti, ali tko će biti sretnik ako robe nema dovoljno, znat će se tek kada počnu prva sravnjenja sa bazom;
- Prijenosni terminal u ulozi mjerila izdvojen je i ne može primati ili slati podatke sve dok proces mjerenja nije završen ili se mora dodatno povezati sa kablom.
Obrada u stvarnom vremenu
Bežična računalna mreža omogućuje povezivanje terminala korištenjem radio signala vrlo visokih frekvencija (2.4GHz). Takav način povezivanja pruža korisniku mogućnost neograničenog kretanja u svom radnom prostoru. Podaci centralnog računalnog sustava su svugdje dostupni i obrađuju se istovremeno kada su i prikupljeni. Ne postoji kašnjenje u obradi. Istovremeno su dostupni i korisnici koji daju i dobivaju informacije o budućim zadacima, a prema planu i dinamici poslovanja. Prednosti ovog načina rada su sljedeće:
- Raspolaganje podacima gdje i kada su oni potrebni;
- Višestruki korisnici mogu iste podatke koristiti u isto vrijeme;
- Glavna baza podataka može biti ažurirana u stvarnom vremenu;
- Omogućava se korisnicima upisivanje i potvrdu transakcija u trenutku kada su se i dogodile;
- Korisnici imaju uvijek stvarno materijalno stanje poslovanja;
- Korisnici mogu na vrijema reagirati na kritične zalihe.
U slučaju blokiranja terminala ili aktiviranja nekih skrivenih funkcija (kao što je zaključavanje tipkovnice, itd.) da bi se terminal vratio nazad u ispravan rad potrebno izvršiti reset terminala. Reset se vrši na slijedeći način:
Terminal Unitech PT630
Potrebno je ugasiti terminal, tipka -!- (power)
Pritisnuti i držati tipke -CMD-, -strelica lijevo- te pritisnuti tipku -Power-, nakon toga na zaslonu se pokazuje slijedeći meni:
1.SUPERVISOR
2.WARM START
3.COLD START
Potrebno je pritisnuti tipku 2 i izvršiti Warm reset terminala, terminal javlja:
PT6XX V1.X
MEM XXXX KB
>_
Nakon toga potrebno je ponovno startati program.
Terminal Unitech PA960
My ComputerUtilitiesBootMode.exe
ili
Pritisnuti reset tipku koja se nalazi u donjem lijevom kutu pored PCMCIA poklopca vrhom spajalice
Terminali PSC DOS terminali
1. Upaljen terminal, pritisnuti tipku CTL i držati je, zatim pritisnuti tipku ALT i držati je zajedno sa tipkom CTL, i na kraju pritisnuti tipku DEL. Kada procesor počinje odrađivati otpustiti sve tipke.
2. Ako ne funkcionira prethodna mogućnost izvesti sljedeće:
a) ugasiti terminal (ako se ne može ugasiti, izvaditi baterije par minuta)
b) Istovremeno pritisnuti ALT i FN tipke i držati ih, a zatim kratko pritisnuti tipku za uključivanje terminala te otpustiti sve tipke odjednom. (Model: Falcon 310 ALT i FN2)
c) Reset procesora izvodi se kratko spajanjem kontakata na ploči procesora. Ovo izvesti jedino u dogovoru sa stručnom osobom za servisiranje terminala
Terminal Unitech PT630
Za komunikaciju sa terminalom Unitech PT630 i HT630 potrebno je na PC računalo instalirati PTComm Manager program za komunikaciju. Program se nalazi na priloženom CD-u ili se može skinuti sa adrese: http://www.info-kod.hr/proizvodi/PTComm3-4-4.exe
Terminal Unitech PA96X
Microsoft ActiveSync može se skinuti sa www.microsoft.hr
Terminali PSC Falcon 310/320/330
Program Xfer32 za Windowse ili Xfer za Dos može se skinuti sa www.pscnet.com
Terminal Unitech PT630 / HT630
Program na terminalu sastoji se od 2 file-a: JENG.EXE i IME_PROGRAMA.EXE.
Obje datoteke potrebno je spustiti na terminal komunikacijskim programom.
Kada prompt na terminalu izgleda:
PT6XX V1.X
MEM XXXX KB
>_
Pritisnuti i držati tipku dok se ne pojavi slijedeći izbornik:
1.RUN 2.TER
3.COM 4.DIR
5.ERA 6.TYP
7.CPY 8.SET
Pritisnuti 1, terminal javlja:
< RUN PROGRAM>
IME.EXE
Pritisnuti tipku kada je na ekranu prikazano XXXX.EXE ( ne JENG.EXE ) i nakon toga program je startan. Za ulaz u Osnovni Izbornik pritisnuti .
Ako je na ekranu prikazano JENG.EXE potrebno je pritisnuti strelicu desno dok se na ekranu ne pokaze:
XXXX.EXE
pa tek onda startati program tipkom .
Terminal Unitech PA96X
Resetirati terminal te upisati broj za prijavu korisnika Npr. 001 itd. ako je aplikacija u zatvorenom modu.
Terminali PSC Falcon 310/320/330
Resetirati terminal te upisati ime programa u komandnu liniju, ako već nije automatski pozvan u liniji Autoexec.bat. Primjer: C:>primjer.exe.
RFID - (engl. - Radio Frequency IDentification - radio frekvencijska identifikacija) je tehnologija koja upotrebljava detektor radio valova (antena) s jedne strane i objekt koji zrači (odgovara) s druge strane. Detektor emitira radio valove na jednoj ili više frekvencija, a "tag" (transponder) ili oznaka na objektu "odaziva" se slanjem informacije pohranjene u sebi. Tagovi mogu biti pasivni (mogu se samo čitati) ili aktivni (može ih se očitavati, ali i zapisvati u njih) i nije potrebno da budu u "vidnom polju" detektora, a može se očitavati više njih istodobno.
Nedostatak za komercijalnu upotrebu je još uvijek relativno visoka cijena.
No problematika je, u biti, ekonomska i ovisi o vrsti robe koja se na taj način prati. Ako diskont ima malu maržu, recimo od 2 do 3%, možda 5% na paketu zobenih pahuljica, ili komadu kruha, i ako se na paket stavi RFID tag, to će dodatno smanjiti iznos te marže. Zato maloprodajne tvrtke, pri primjeni ove tehnologije, moraju razmišljati o količinama robe kojom trguju, tj. koliko će ih koštati stavljanje čipa po komadu robe. Zasad, ta cijena je još uvijek previsoka da bi opravdala instalaciju RFID tehnologije kroz cijeli lanac nabave i maloprodaje na svim vrstama robe.
Već danas se RFID uspješno upotrebljava u kontroli pristupa, evidenciji prisutnosti, evidenciji masovnih prolazaka (autoceste, skijališta), evidenciji životinja, a sve veću primjenu nalazi u proizvodnji i skladištenju roba.
Prednosti beskontaktne identifikacije: primjena u vlažnoj, prašnoj, prljavoj okolini; za očitavanje nije potrebna direktna optička vidljivost između čitača i transpondera; mogućnost kombiniranja različitih identifikacijskih sustava, npr. bar koda i RFID-a; dugotrajno i višestruko korištenje transpondera.
Poteškoće pri implementaciji: visoka cijena, koegzistencija s postojećim sustavima identifikacije, implementacija na metalnu ambalažu, internacionalna operabilnost (naime svaki proizvođač do sada je razvijao svoju tehnologiju; od oblika upisanog sadržaja, načina očitavanja, radnih frekvencija do popratnih uređaja kao što su čitači i antene; relativno visoka cijena.
Želeći iskoristiti odlična iskustva dobivena globalnim korištenje EAN/UCC crtičnih kodova i nove mogućnosti RFID-a formiran je novi sistem elektroničkog označavanja proizvoda - Electronic Product Code (EPC). Radi se o globalnom standardu za trenutnu, automatsku i preciznu identifikaciju proizvoda u opskrbnom lancu bilo koje tvrtke, u bilo kojoj industrijskoj grani, bilo gdje u svijetu. Osnovu sistema čine RFID tagovi. No za razliku od dosadašnjeg korištenja, gdje su proizvođači RFID rješenja definirali svaki svoj standard, uveden je EPC sistem šifriranja. Definirane su 64 i 96 bitna varijanta. Za primjer ćemo opisati 96 bitnu varijantu:
8 bita - "header" - opisuje kakav tip informacije slijedi
28 bita - EPC Manager Number (268.435.456 kombinacija)
24 bita - Object Class Number (16.777.216 kombinacija)
36 bita - Serial Number (68.719.476.736 kombinacija)
Logično pitanje koje se postavlja zašto se u tagove odmah ne upiše kompletna informacija o proizvodu tako da se dobije neka vrsta prijenosne baze podataka. Odgovor je - cijena. Ona bi u prvoj fazi morala biti ispod 5 centi (tridesetak lipa) po tag-u (ovo se odnosi na Klasu 0 i Klasu 1 tag-ova). To bi bilo prihvatljivo za transportna pakiranja, a kasnije bi morala biti još niža kako bi se moglo koristiti tag-ove i na pojedinačnim pakiranjima. Kako je cijena tag-ova direktno povezana sa njihovim memorijskim kapacitetom i mogućnostima (samo čitanje, čitanje i pisanje, aktivni, pasivni) tag-ovi su svrstani u klase:
Klasa 0 "read only" pasivni
Klasa 1 "write once" pasivni
Klasa 2 pasivni tagovi sa dodatnom funkcionalnošću (npr. ekripcija)
Klasa 3 semipasivni
Klasa 4 aktivni, osim sa čitačima mogu komunicirati sa drugim tagovima
Klasa 5 su zapravo čitači, mogu "pokrenuti" klase 1, 2, 3, komunicirati sa klasom 4, ali i međusobno
Svaki proizvod označen je tag-om. Označena su pojedinačna pakiranja, grupna pakiranja i transportne (logističke) jedinice (palete, kontejneri). Čitači se nalaze na svim ključnim mjestima opskrbnog lanca. Npr. na kraju proizvodne linije, proizvod dobiva svoj tag i tu započinje njegov "život". Prvo očitavanje vrši se prilikom izlaska sa proizvodne linije i stavljanja u skladište. Za razliku od crtičnog koda, moguće je u jednom prolazu očitati cijelu paletu odjednom, a to znači da će svi proizvodi na paleti, uključujući svaki pojedinačno i sva grupna pakiranja te paleta kao takva, biti očitani fizičkim prolaskom palete kroz aktivno područje antene čitača. Antene je moguće osim na ulaze i izlaze iz skladišta, postaviti i na police npr visokoregalnog skladišta. Time će se konstantno dobivati podaci o proizvodima i njihovim trenutačnim pozicijama unutar skladišta. Informacije koje su prikupili čitači, ustvari su samo šifre, tj. ključevi za dohvat podataka o proizvodima, uslugama i lokacijama na koje se odnose. Da bi se znalo o kojim se informacijama radi potrebno ih je dohvatiti iz informatičkog sustava koji je u biti jedna velika informatička mreža. Naime, struktura podataka, njihovo prikupljanje i organizacija uključuje i atribute o proizvodu (statički podaci - duljina, širina, visina..; dinamički podaci - serijski broj...). Uključeni su i podaci koji opisuju zajedničke podatke o kretanju proizvoda kroz opskrbni lanac (npr. SSCC). U sustav je uključena i autentikacija/autorizacija koja uspostavlja sigurnost za korisnike unutar EPCglobal mreže, a ona omogućava da vlasnik kontrolira pristup podacima. Ovako strukturirani sustav, omogućava identične postupke u distributivnom skladištu, u priručnom skladištu trgovine, na prodajnoj polici te na kraju na samom mjestu prodaje.
Kada roba napušta skladište proizvođača očitavanjem tagova točno se bilježi koja roba se isporučuje, količina, serijski brojevi ili batch brojevi, datum i vrijeme otpreme, vrata otpreme, prijevoznik ... Pri tom je bitno naglasti da palete mogu biti i mješovite, što je vrlo česti slućaj u praksi. Prilikom ulaska i izlaska robe u distributivnom skladištu ponavljaju se isti postupci. Robu nije potrebno raspakiravati da bi se prikupili logistički podaci, jer čitači mogu očitavati i tagove koji nisu vidljivi zbog toga što ih "skriva" vanjski sloj ambalaže. Vrlo je interesantno zaprimanje robe u trgovini koje je do sada bilo "usko grlo". Naime prolaskom palete kroz ulazna vrata skladišta trgovine opremljena RFID čitačima, sva zaprimljena roba se trenutačno identificira, iz EPC IS-a se dohvaćaju potrebni podaci o zaprimljenoj robi te je moguće automatski izraditi prijemni list (kalkulaciju). Čitači na prodajnim policama u trgovini bilježe svako uzimanje robe i u stanju su signalizirati osoblju trgovine da pojedinog artikla nedostaje i da policu treba dopuniti. Istovremeno se sustav brine i o naručivanju robe ukoliko je ponestaje i u priručnom skladištu trgovine. U slućaju "recall"-a odnosno povlaćenja određenih serija (ili batch-eva) robe zbog neispravnosti, sustav precizno informira trgovca koje proizvode treba ukloniti i sa kojih polica. Dosadašnja tehnologija ni približno nije mogla ispuniti tako složene zahtijeve. I na kraju, kupac sa kupljenom robom, bez obzira na količinu robe u svojim kolicima prolazi kroz POS (blagajnu) bez vađenja pojedinih artikala. Čitav sadržaj kolica očitava se jednim jedinim očitavanjem. "Ideal" svakog kupca - odabrati robu i odšetati s njom iz trgovine time postaje stvarnost (šok slijedi tek kad vam "skinu" iznos sa tekućeg računa ...). EPC tagovi mogu se u opisanom scenariju koristiti i za provjeru da li je roba koja se iznosi iz trgovine plaćena ili protupravno otuđena što će sigurno biti jako interesantno trgovcima.
Ovime priča o EPC-u nije iscrpljena. Naime EPC tagovi mogu se iskoristiti i "postprodajno". Ukolko se npr radi o prehrambenim artiklima, pojedini kućanski aparati poput hladnjaka i mkrovalne također mogu biti opskrbljeni RFID EPC čitačima. Spojeni na Internet, mogu nam dati podatak o tome kako da pripremimo netom kupljenu hranu, ponuditi nam neki novi recept, ili nas jednostavno upozoriti da je istekao rok trajanja neke namirnice koju smo zaboravili u hladnjaku. Čak i ambalaža upotrebljenog proizvoda može biti automatski sortirana u svrhu recikliranja korištenjem informacije iz EPC taga.
Hrvatsko udruženje za automatsku identifikaciju, elektroničku razmjenu podataka i upravljanje poslovnim procesima, GS1 Croatia.
http://www.gs1hr.org
Verifikacija je način kojim se simboli u bar kodu analiziraju kako bi se ustanovilo odgovaraju li specifikaciji i provjerilo ima li specifičnih odstupanja od idealnih dimenzija.
Verifikacija može biti dio procedure osiguranja kvalitete i služiti za prognozu vjerojatnosti čitanja simbola.
Uređaji za verifikaciju daju prezentacijske rezultate na dokumantu ili upravljačke signale za određene uređaje. Najčešće korišteni verifikator je u sustavu printanja naljepnica kada on verificira svaku isprintanu naljepnicu i u slučaju defekta na naljepnici zaustavlja proces printanja.
Za vođenje skladišta mogu se koristiti i interni kodovi. Kodiranje internim kodovima obično se svodi na preslikavanje internog šifarskog sustava u bar kodove koji obično nisu u upotrebi kod standardnih trgovačkih pakiranja. Ovo je kodiranje internog karaktera i ne koristi se u daljnjem protoku robe kroz sustave logistike drugih dobavljača.
